Kenya in my heart

Kenya in my heart

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Putopis i fotografije iz Kenije

Za lakše snalaženje:



ili

Karta Kenije

Linkovi
Blog.hr

Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kog to još zanima Kenija
Statistika :


Click Here

Postovi
ZIMOVANJE U KENIJI
  • Zašto Kenija

  • Prvo buđenje

  • Ali vani je opasno

  • Bamburi park

  • Afrički ručak

  • Shanzu Tour

  • Pripreme za prvi pravi SAFARI

  • Kimana-Zebra safari

    Maasai selo

    Savana

    Kilimanjaro

    Ngulia Lodge

  • South Coast

  • Diani Beach

  • Tsavo East - safari

  • Red Elephant

  • Kwa heri Kenya


  • FROM KENYA WITH LOVE
  • Konačno "On the road again"

  • Malindi

  • Vasco Da Gama

  • Star Dust

  • Silversand

  • Green green grass of home

  • Lake Victoria

  • Hippo Buck

  • Homa Bay

  • Luo ručak

  • Bye Luo Land

  • Africasong

  • Jedrenje

  • Pustinjske lađe

  • Oriti

  • Dholuo


  • Dholuo

    Dholuo jezik ili jednostavnije Luo jezik je treći po broju govornika u Keniji. Njime govori preko 3 milijuna ljudi. Najviše u pokrajini Nyanza. Jezici u Keniji se dijele na Bantu, Nilotske i Cushitic (Afro-azijske) jezike.
    Za razliku od Swahilija koji je i službeni jezik (mješavina arapskog i Bantu jezika), Luo pripada u skupinu nilotskih jezika.
    Iskreno mene su sve te čudne kombinacije i mješavine vjera i jezika u početku samo izluđivale. Taman naučiš jedan jezik, uglavnom riječi ljubaznosti, kad evo ti ga na. Sretneš nekoga tko govori nekim jezikom koji nema puno sličnosti sa ničime što si do sada čuo.
    Da stvar bude gora neke riječi na swahiliju treba ponoviti i po stotinu puta da bi izgovor bio barem donekle. Ponajviše zbog glasova (ng,mb,mt.)
    Onda uletiš u Luo land i slušaš nešto poput (ny,dh,puno ch i puno r) i pitaš se kaj je sad ovo.

    Dholuo


    Ovako to otprilike izgleda. Čitanje je u osnovi isto kao i Kiswahili j = đ, y = j, sh = š, ch = č
    No izgovor i naglasak !?
    Možda najbolje dočarati originalnim Luo pjevačem, jednim od lokalnih i u Keniji dobro poznatim Tony Nyadundom.

    * * *


    Ponekad se čini baš glupo kad spremaš obične račune ili ulaznice, autobusne karte etc. Iako su to samo računi uglavnom plaćeni sretan u prošlosti stvarno je predivan osjećaj kad te taj mali komadić papira može na trenutak odvesti, barem u mislima, na daleko putovanje.

    Put kroz vrijeme


    Imam još nekoliko zadataka koje u silnom tumaranju nisam uspio završiti. Razvrstati slike te vidjeti koje bih mogao razviti za svoj album. Dosta sam ih podijelio i nisam napravio kopiju tako da sada uspoređujem ove indexirane preglednike sa slikama koje mogu naći.

    Slike


    Već sam pronašao nekoliko koje treba razviti. Aj Malindi , aj Homa Bay..... A koliko sam cendrao na onu vrućinu. Ma vratio bih se u roku odmah.
    Samo da mogu.
    No valja odraditi i zaraditi za novo putovanje.
    * * *


    Od ovoga ću si napraviti ogrlicu odnosno privjesak. To je od jednog tiger shark-a kakvih se godišnje ne ulovi baš previše. Legalna trgovina ovime ne postoji, barem ju ja nisam našao, tako da je ovaj suvenir još vredniji.

    Zub


    Kako Lilly sada ima Safaricom vezu sa svijetom čujemo se odnosno smsamo skoro svakodnevno. Ponekad se dogodi da su linije malo u prekidu no to je ipak puno lakše od e-mailanja.

    Preostaje mi samo čekati i učiti one fraze za lakše snalaženje idući put.

    Onaj prsten na ruci usto daje mi i neke dodatne obaveze...
    - 20:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

    Oriti

    Izgleda da su jedva dočekali da se vratimo pa da počnu navirati sa svih strana. Iako smo relativno blizu vidimo se tek svakih nekoliko dana i onda samo nakratko tako da ne stignemo izmjeniti niti poštenu rečenicu.
    No sada kad znaju da su naši planovi za tumaranje Kenijom završili nedaju nam više priliku za izvlačenje od razgovora. Prvo Leah koja bi htjela znati sve o tome kako nam je bilo u Homa Bayu te da li smo vidjeli neke njoj poznate ljude. Odmah nakon nje stiže i sramežljivi Jacobo. Naš dobri duh. Vodonosac i dobavljač svih onih teško dobavljivih stvari - poput leda, začina, kamenja etc.
    Leah se pobrinula za sukumu i jaja, koje Lilly jako voli. Mene to baš i nije oduševilo obzirom da mi sukuma paše, ne baš previše, jedino uz tilapiu ili nekakvo meso u umaku.
    Vrijeme je da razvrstamo slike i dogovorimo se o slanju nekoliko desetaka komada njenima.
    "Sutra je savršen dan da kupimo one fotelje i kauč" - veli Lilly.
    A meni pada mrak na oči. No hajde da se i toga rješim.
    "Sawa"

    * * *


    Četvrtak - predzadnji dan mog boravka u Keniji. Lilly mi se nekako čini odsutna. Gleda, a kao i da ne gleda, negdje kroz mene.
    Znam kako joj je obzirom da je i meni suza u kutu oba oka no obećao sam si da ju neću pustiti i gotovo. Nije macho stav nego čisto da ne izgleda kao kraj i da joj bude malo lakše.
    Prvo odosmo ujutro pogledati one fotelje i kauč.
    No mene će ostaviti u Nakumattu, ona će sa Leah do Bombolulua.
    Stara priča.
    Bijelac u blizini uvijek znači da će cijena biti viša.
    Malo švrljam po knjižari i draguljarnici, pa do fotolaba popijem sok i pojedem sladoled i već evo ti njih.
    Vele ne spušta cijenu ispod 10000 KSH. Dobro onda kaj je tu je. Odosmo po lovu.
    Ipak neki crv ne da mi mira te odlučih sam probati spustiti cijenu.
    "Dajete li popust na cash?"
    "Ne"
    "Ma hajde barem 10 posto"
    "Ne i ne"
    Ajoj tvrdoglave li prodavačice.
    Ma znaš kaj nisi ti jedina, možemo i drugdje kupiti
    Ne pali.
    "Ma dobro kupljeno. Vraćamo se za pola sata."
    Nažalost bankomat je samo kašljucnuo kad sam upisao željeni iznos.
    "Dosegnut je limit potrošnje i ništa od fotelja.." - rekoh.
    Lice je počelo izgledati poput kišnog neba.
    "Ma šalim se.Pošaljem ti novce čm se vratim doma.Sawa?"
    "Sawa."

    Večer namjeravamo provesti u "Pistaccio"-u i "Safari Inn"-u. No prije toga valja se pobrinuti za poklone. Kange koje sam namjeravao kupiti u South Coastu i nešto drvorezbarija ili koju sliku. Posebno mi zapinju za oko zalasci sunca te sjene žirafa i slonova.
    Ili slike afrikanki sa plemenskim obilježjima.

    Afrička umjetnost


    Karla zatičemo u kuhinji i pokušavam mu objasniti da mi je žao što je proslava rođendana otišla mimo plana.
    "Čudni su putevi Gospodnji" - odvrati. Nada se da ćemo se opet vidjeti.
    "Uzmi nju sa sobom" - pokazuje na Lilly.
    "Vrlo rado" - odvratih sjetno "no ne ovaj put,nažalost"


    Selimo se u bar do jer muzika je malo življa, a imaju i stol za biljar. Lilly me ostavlja samog za stolom na koju minutu i već me obasipaju ponudama.
    Neke djevojke mi se nabacuju i htjele bi doći za moj stol.
    Rekoh: "Pričekaj još minutu pa onda dođi"
    "OK" - reče puna samopouzdanja.
    Nakon minute i Lillynog povratka djevojke su naglo izgubile interes.
    "Zar nećeš doći sjesti ovdje sa mnom?"
    "A ne hvala sa mi je dobro i ovdje"
    Tak' sam si i mislil

    Večer je prošla i vratili smo se u Shanzu.
    Posljednja noć.
    Puni smo planova no vrijeme će pokazati jesmo li dovoljno hrabri i ludi da ih i sprovedemo.
    Pakiram stvari i vidim da mi je prtljaga duplo lakša nego kad sam dolazio. Na žalost onaj kamen koji nosim u želucu nadoknađuje to obilato.
    Lilly pokušava još jednom "Ma daj odgodi let za tjedan-dva"
    Objašnjavam joj da će i nakon tih 7-15 dana stvari opet doći na isto, a usto i moj godišnji je iskorišten u cjelosti tako da ću ipak morati, nevoljko priznajem, letjeti sutra.
    Nadam se da se vidimo uskoro (u mjerilima 6-8 mjeseci). Još jednom čitam poruku sa zida u našoj sobi i punim srce nadom.

    BEZUVJETNA LJUBAV, NE USPIJE UVIJEK

    LJUBAV SA UVJETIMA, NE USPIJE NIKAD


    Kamen sa plaže


    Uzimam si ovaj grumen koji me neodoljivo podsjeća na grudicu ugalija i stavljam ga u mali džepić na torbici. Neka se nađe uz onaj koji nosim iz Međugorja.

    * * *


    Petak ujutro. Taksist je došao po nas na vrijeme.
    Jedem bez teka. Sve mi izgleda poput nekog sna koji naglo želi da se probudim u onom svijetu gdje je teško naći iskreni osmijeh.
    Vozimo se prema aerodromu i gledam kroz prozor zavideći svakom crncu pored ceste koji ostaje ovdje. Na toplom suncu, smrdljivom zraku, okružen bijedom i prašinom.

    Možda ipak ima nade.
    Neki policajac prometnik zaustavlja nas i pokazuje nam na napuko prednje staklo.
    "Ovaj taxi dalje ne vozi!"
    Reče to i uzme papire.
    Aha. To je prilika da mi zbriše avion.
    Nada nije dugo trajala. Za par stotina KSH ovdje se mogu dobiti i bolje stvari od žmirenja jednog policajca na ne baš neki prometni prekršaj.
    Nakon što smo mu bez prevelikog skrivanja udjelili putarinu, belj pita me kao da smo tim činom postali prijatelji.
    "Kuda letite?"
    "U Frankfurt-Njemačka" - ispalih ne želeći mu objašnjavati da sam iz Hrvatske i gdje je to.
    "Ja volim Bayern i Olivera Khana. Pozdravi ga ako ga vidiš."
    Ni sam nisam bio siguran kako odreagirati na ovu glupost.Ne vjerujem ušima ali hajde da ne stvaram neprijatelje sa ovim inače vrlo toplim narodom zbog jednog tupana.
    "Hoću. Kwa heri"
    I to prvom prilikom kad se nađemo na kavi. Sve ću mu ispričati. Moš' mislit.

    Stigli smo.
    Još samo 10 minuta.
    200 m.
    Par zagrljaja i opet ostajemo sami.
    Svak' u svome svijetu.
    Jedino nas tanka žica, nevidljiva oku, povezuje. Žica duga 6000 kilometara.

    Lilly


    Ulazim u čekaonu i počinje još jedna dosadna avantura oko putovanja kući. Sve je prepuno zagorenih njemaca.
    Sva sreća u jednom butiku naletim na swahili phrasebook.

    Phrasebook


    Mislim da bih si time mogao prikratiti putovanje i dosadu u avionu. Ispalo je da sam po prvi puta od kako putujem avionima uspio normalno i čvrsto zaspati. Mislim da još nismo niti izašli iz Kenije, a ja sam već snivao.

    Nakratko sam se probudio na zov ljepotice koja se prostirala ispod nas.
    Sahara.
    Ugledavši je te plavo mediteransko more u daljini znam da smo na svega par sati od sljetanja.
    Tamo me dočekaju nova lica, drugačija klima i kultura.
    Možda mi uspiju vratiti osmjeh na lice!?
    Možda.
    Mada moj osmjeh, onaj iz srca, živi jedino u Shanzuu....

    **Oriti(luo jezik) = kwa heri(swahili)= goodbye.
    - 19:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

    << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


    View My Stats